Dinosauri

_MG_3604Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“ Zagreb

Petra Radin

DINOSAURI

Režija: Petra Radin

Asistentica režije: Iva Lipovac

Glazba: Matej Meštrović

Scenski pokret: Dražen Šivak

Kostimografija: Sara Lovrić-Caparin

Scenografija i rekviziti: Matija Šantić

Oblikovanje svjetla: Nenad Lalović

Igraju:

Suzana Bliznac, Dajana Biondić, Anita Matković, Vojin Perić, Milenko Zeko, Dražen Šivak

O PREDSTAVI

Danas, između mogućeg sna i ne-vjerojatne stvarnosti, ukradena je mala dječja pažnja i ispričana još ne-ispričana priča, odigrano, još ne doživljeno kazališno uprizorenje, čiji će „prastari“ likovi još dugo ostavljati tragove po sjećanjima svih klinaca i klinceza, koji su dobili ulaznicu u bajku.

Nakon ručka, u svakom vrtiću, djeca idu spavati. Da bi lakše i bezbrižnije ušla u san, teta ili striček će im ispričati priču. Ako je priča prava, ako je puna dragih, ogromnih, prastarih, a ipak dobrih likova, onda će djeca u snu postati ti dobri likovi, a priča će se zvati Dinosauri.

I! Odjednom ćemo se naći u nekom mračnom svijetu, prije tisućumilijunasedamnaestmilijardiosam godina, bez sunca, bez neba, bez trave – samo mrak, dim i prašina. Velike stope u kamenu, gola stabla, sjenke koje vrebaju, jedan lopov koji krade drevni kamen, jedan detektiv koji ga traži, mesojedi i biljojedi koji tragaju za hranom, denonikusi, tricerotopsi, stegosauri, tiranosauri, riječi koje odrasli jedva izgovaraju, a dječica o njima znaju sve.

E! Sad je dosta! Tko želi čuti i vidjeti kako je to bilo u neko davno vrijeme, kada se odigrala jedna od teorija kraja svijeta, neka nagovori tetu, mamu, tatu, baku, dedu, ili nekog starijeg tko je dovoljno dobar, da ga odvede u kazalište, ili da ove naše dinosaure pozove k sebi… ne baš doma, ali u vrtić ili školu, svakako!