Princ iz moje ulice

Nedžad Maksumić

Princ iz moje ulice

Igraju:

Diana Ondelj-Maksumić (Pripovjedačica 1, Učiteljica i Mama)

Nermina Denjo (Pripovjedačica 2, Svijetla Strana i Uspavana ljepotica)

Serđo Radoš (Pripovjedač, Tamna Strana i Tata)

Igor Vidačković (Princ)

Nedžad Maksumić (Čovjek sa psom i Julio Jorge Tulio Fulio de Caramba y Carambita, ustvari Sabitović Šefko, zvani „Slatka Pita“)

Režija: Nedžad Maksumić

Scenografija, kreacija kostima i lutaka, design plakata i afiše: Ivana Radić

Muzika: Atilla Aksoj

Glas dječaka: Jan David Vidačković

Hor djece: Asja Zara Aksoj, Jan David Vidačković i Korana Maksumić

Majstor tona i svjetla: Amer Ćatić

Šivanje kostima: Orhan Imami

Izrada lutaka: Ivana Radić

Izrada scenografije i rekvizita: Ivana Radić i Mirsad Bijedić

Pomoć pri izradi scenografije: Kasim Prguda

princ-iz-moje-ulice1

Predstava „Princ iz moje ulice“ postavlja mnoga pitanja, ali nema moć da ponudi konačne odgovore. Pokušava djecu podučiti pravdi i stati na stranu one nemoćne i ni od koga zaštićene djece koja se sama ne mogu i ne znaju odbraniti. Odbraniti se od onih sve prisutnijih mladih nasilnika, njihovih bezosjećajnih vršnjaka, koji za sebe misle da su bolji od drugih, da su iznad drugih, da su važniji od drugih. Ili ih roditelji odgajaju da o sebi tako misle.

Ovo je čudno vrijeme u kojem, barem naizgled, sve ima svoju cijenu. U ovom vremenu sve su brojniji oni koji vjeruju kako se sve može kupiti i prodati, koji vjeruju kako je važnije koliko neko ima u džepu, nego koliko ima u glavi ili u srcu. Ako takva razmišljanja budu prihvaćena u našim školama, mnoga će se djetinjstva pretvoriti u tihu patnju. Upravo škole i školska dvorišta su mjesta gdje se često, mnogo češće nego što mislimo, odvijaju te neravnopravne bitke između nasilnika i njihovih žrtava. Upravo o tome pokušava progovoriti ova predstava.

Ali, nismo htjeli napraviti predstavu bez nade. Ni predstavu bez smijeha. Nada nam treba da bismo bili hrabriji. Smijeh da bismo bili jači.

Djeco, neka se čuje vaš smijeh dok gledate u lice onih koji vas dijele na bogate i siromašne, na važnije i one manje važne, na voljenije i one manje voljene. Neka vaš smijeh bude glasan, da vas dobro čuju!

Pozorište lutaka Mostar, osnovano na istoj adresi još davne 1952. godine, jedna je od najuspješnijih teatarskih kuća u Bosni i Hercegovini. Iako je svoj rad poslije zadnjeg rata počelo gotovo od nule, uspjelo je da dostigne najviše domete ove proslavljene kuće. Samo u posljednjih nekoliko godina osvojilo je preko 50 nagrada na međunarodnim i domaćim lutkarskim festivalima. Među njima se posebno ističe GRAND PRIX za najbolju predstavu na 13. međunarodnom festivalu „Zlatna iskra“ u Kragujevcu, u jakoj konkurenciji 17 predstava iz 12 zemalja Evrope i Azije.

Ovo Pozorište je na svom poslijeratnom putu gostovalo u Italiji, Španiji, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj, Poljskoj, Iranu, Norveškoj… na brojnim uglednim festivalima i lutkarskim revijama, a već ove jeseni očekuje ih i turneja po Švedskoj. Iduće godine Pozorište lutaka slavi veliki jubilej, 65 godina postojanja i rada. Za sve te godine imalo je 187 premijernih predstava, 8.750 repriza i preko 2.100.000 gledalaca. Ove brojke same za sebe dovoljno govore o radu i umjetničkim dostignućima ove kuće, koja je postala prepoznatljiv teatarski brend Mostara i Bosne i Hercegovine.

Nedžad Maksumić, rođen je 1961. godine u Mostaru. U Pozorištu lutaka radi kao glumac i reditelj. Bio je član Mostarskog teatra mladih, alternativne pozorišne grupe „Privremeno pozorište“, te jedan od osnivača Teatra „Lik“, u kojem piše i režira nekoliko predstava, među kojima je najznačajnija režija predstave „Moskva-Petuški“, nastala prema djelu ruskog pisca Venedikta Jerofejeva. Od 1993. živi i radi u Italiji, gdje, zajedno sa suprugom Dianom Ondelj-Maksumić, osniva „Lik Teatro – Teatro esule“.Piše i režira predstavu na talijanskom jeziku „Vlada velika tišina…“, sa kojom učestvuje na najznačajnijim talijanskim pozorišnim festivalima Santarcangelo i Volterrateatro, a na festivalu „Correnti mediterranei“ u Luganu, u Švajcarskoj, ova predstava osvaja Prvu nagradu Stručnog žirija. Uz to, radi kao glumac u teatrima klasičnog repertoara iz Genove, Brescie i Bologne. U Mostar se vraća 1997. i zapošljava u Pozorištu lutaka, gdje, odmah po dolasku, piše i režira predstavu „Snjeguljac“. Uz svoj glumački angažman, piše i režira predstave „Raščupana bajka“ i „Šuma na kraju svijeta“, te nekoliko novogodišnjih igrokaza. U okviru festivala „Mostarsko kulturno ljeto 1999.“ dramatizuje i režira predstavu „Žena Jevrejka“ prema tekstu Bertolta Brechta. Dobitnik je nekoliko značajnih nagrada za glumačka ostvarenja na međunarodnim lutkarskim festivalima. Osim teatrom bavi se i književnošću.

Ivana Radić, rođena je 1979. godine u Mostaru. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2008. godine. Nakon završene akademije provela je četiri mjeseca u Poljskoj na usavršavanju u lutkarskim radionicama (scenografija i izrada lutaka). Od 1999. godine radi u Lutkarskom kazalištu Mostar, najprije kao glumica – lutkarski animator, a potom i kao pomocnik scenografa, sve do 2004. godine kada upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Za vrijeme studija radi kao voditeljica slikarskog tečaja za djecu u Pavarotti centru u Mostaru i u Egipatskom selu (dom za nezbrinutu djecu) u Mostaru. Nakon završene akademije radi kao scenograf i kreator lutaka u Lutkarskom kazalištu Mostar. Pored toga radila na izradi i osmišljavanu plakata i afiša za lutkarske predstave te na likovnoj obradi monografije Lutkarskog kazališta Mostar. Od 2009. do 2013. radi kao direktorica iste ustanove. Trenutno studentica magistarskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, smijer slikarstvo, kod profesora Nusreta Pašića.

Atilla Aksoj, rođen je u Mostaru 1972. godine. Muzički je producent i multiinstrumentalista. Gitarista u grupi „Zoster“. Sa Vladimirom Mićkovićem suosnivač je dua „Arkul“ sa kojim je u Holandiji objavio dva CD-a sefardskih romansi, „Il bastidor“ i „Saray de oro“. Zajedno sa Jelenom Milušić, suosnivač je dua „Barimatango“ sa kojim je u Hrvatskoj objavio CD romskih pjesama „O Devel“. Radio je muziku za predstave East West centra u Sarajevu, te za više predstava pozorišne rediteljke Tanje Miletić Oručević. Stalni je saradnik Pozorišta lutaka u Mostaru, gdje je komponovao muziku za predstave „Zaljubljeni oblak“, „Raščupana bajka“, „Šuma na kraju svijeta“ i „Snjeguljica“, te za nekoliko novogodišnjih predstava.