Nagrađene i izabrane bajke sa petog konkursa/ natječaja za najljepšu bajku
Festivala dječije umjetnosti 2020.
VILENJAKOVO PERO 5 – Na krilima bajke
RADOST STVARANJA, SUSRETA I INSPIRACIJE
Velika međunarodna manifestacija Festival dječje umjetn
osti FEDU od 2014. stvara tradiciju susreta djece s umjetnicima koji za njih rade u književnosti, teatru, glazbi i likovnoj umjetnosti afirmirajući kvalitetu, općeljudske vrijednosti i izgradnju mostova među ljudima. Najvažniji cilj festivala je omogućiti djeci i nadahnuti ih da se kroz festivalske programe prepoznaju i iskažu u raznim vrstama umjetnosti.
Već po ustaljenom redu, svake godine početkom svibnja u Sarajevu i drugim gradovima Bosne i Hercegovine u raznim kulturnim institucijama, FEDU je donosio zanimljive programe stvarajući i među malima i velikima osobitu atmosferu radosti i prijateljstva te plodno tlo za rast ideja koje kroz umjetnost oplemenjuju čovjeka.
No, zbog situacije vezane za pandemiju koronavirusa šesto izdanje FEDU-a u svibnju 2020. moralo je proteći u drukčijem obliku – bilo je u potpunosti online, ali je unatoč izmijenjenim i otežanim okolnostima rada festivalska ekipa uspjela u svojem prepoznatljivom duhu planirane sadržaje darovati onima kojima je sve ove godine svim srcem posvećena. Tako su i maleni i odrasli ljubitelji umjetnosti preko internetskih platformi mogli uživati u predstavama, književnim nastupima, glazbenim izvedbama i radionicama, a osobito su oduševila darovita djeca koja su svojim video snimcima pokazala ljepotu riječi, pokreta, glazbe, boje te nadasve osmijeha i dobrote. Sve je to zasigurno razveselilo i duhovno obogatilo ljude u vremenu opasnosti od koronavirusa, koja je poljuljala sve aspekte čovjekova života i rada.
Iako su susreti uživo bili onemogućeni, interakcija kroz online formu FEDU-a nije bila manje važna od dosadašnjih načina druženja dok su prednosti tehnologije festivalske programe donijele i u domove na drugim kontinentima kako bi se stvorile mreže prijateljstva iz kojih će zasigurno niknuti neki novi pothvati ljudski i umjetnički.
Svi festivalski projekti privukli su veliku pozornost, a jedan od njih je i natječaj za najbolju neobjavljenu bajku u kategorijama za pisce i učenike. Na festivalsku adresu stiglo je stotinjak bajki. Slali su ih afirmirani autori, ljudi od pera za koje će se tek čuti i, što je posebno razveselilo festivalsku ekipu, talentirani učenici, a ocjenjivao ih je žiri čiji su članovi poznati pisci za djecu – Slavica Lončarić Đugum iz Hrvatske, Draško Došljak iz Crne Gore te iz Bosne i Hercegovine Mirsad Bećirbašić (predsjednik žirija), Šefik Fiko Daupović i Lidija Pavlović-Grgić.
Članovi žirija su i ove godine pred sobom imali široku paletu bajkovitih kreacija pristiglih iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Neke su podsjećale na drevne priče koje su do nas došle usmenom predajom preko mnogih naraštaja (Rizo Džafić, Djevojačko vrelo; Milan Bovan, Zlatna kočija; Nikola Šimić Tonin, Dar). Među pristiglim tekstovima našli su se i oni koji formom i motivima dotiču klasična ostvarenja, a istodobno oduševljavaju originalnošću tkanja priče (Neven Drozdek, Čarobna mjesečina). Zanimljive su bile i bajke izmaštane iz svakodnevnih zgoda kako bi zabavile i prenijele važne poruke (Ljubica Ostojić, Bake iz bajke; Slavica Juhas, Laku vam noć), ali i one u kojima su čudesni događaji znakovito i duhovito smješteni u moderno doba (Mirjana Mrkela, Bio jednom jedan Čo)… No, među brojnim izvrsnim bajkovitim glasovima pisaca za djecu posebno su se originalnošću, ljepotom riječi i univerzalnih poruka izdvojila tri. Tako je prvo mjesto pripalo spisateljici iz Hrvatske Đurđici Stuhlreiter, autorici bajke Lucijina svjetiljčica, koja je na jednoj običnoj livadi stvorila dojmljivu priču u čijem središtu mala krijesnica unatoč svemu što joj se događa svijetli i čini velika djela. Bosanskohercegovački književnik Rizo Džafić dobio je drugu nagradu za Priču o škrtom bogatašu koja svakog putnika na ovom svijetu mudro opominje i savjetuje, a trećenagrađen je hrvatski pisac Igor Knižek čija će bajka Ribarevo posljednje blago čitatelje nasmijati i ganuti pothvatom jednog dalmatinskog ribara.
Spisateljskim darom oduševili su i najmlađi bajkopisci, a u učeničkoj kategoriji je prvonagrađena Leila Russell (IV. osnovna škola Mostar, Mostar) koja u bajci Vituljak kroz rivalstvo patuljaka i vila progovara i o ljudima te njihovim jakostima i slabostima. Drugu nagradu dijele Ahmed Čengić (OŠ Safvet beg Bašagić, Breza) za Bajku o Stjenovitom kraljevstvu i Mihaela Jerkić (KŠC Sveti Josip, Sarajevo) za Obećanje vječnosti, koji su također napisali zapažene radove s plemenitim porukama, kao i Elli Kristić (KŠC Sveti Josip, Sarajevo), trećenagrađeni za Bajku o bojama.
Već prepoznatljivo svojevrsno ogledalo FEDU-ove godišnje potrage za najboljom bajkom je Vilenjakovo pero – zbirka nagrađenih bajki koja i ove godine ujedinjuje nagrađene poznate pisce za djecu i darovite učenike, što daje poseban čar ovoj knjizi od prvog izdanja rado prihvaćenoj među čitateljima svih generacija.
Podsjetimo, Vilenjakovo pero je tijekom proteklih godina okupilo među svojim koricama puno afirmiranih imena književnosti za djecu (Marija Fekete Sullivan, Muhidin Šarić, Ljubica Ostojić, Fuad Tabak, Tatjana Pokrajac-Papucci, Aleksandra Čvorović, Ismet Bekrić, Jasmina Žiljak-Ilinčić, Zejćir Hasić, Blaga Žurić, Medmed Đedović, Anita Martinac, Miljenka Koštro, Tatjana Andrejević…).
Iz godine u godinu Vilenjakovo pero obogaćuju kvalitetni likovni prinosi profiliranih umjetnika, a bajkovita bića i događaje iz mašte u ovom izdanju oživljuje ilustratorica Maja Martinović. Uz sve navedeno zbirka ima i već ustaljeni specijalni dodatak s pričom koju najmlađim čitateljima daruje poznati pisac za djecu te direktor i pokretač FEDU-a Fahrudin Kučuk. On je za ovogodišnje Vilenjakovo pero napisao bajku Carska kokoš. Sadržaj Vilenjakova pera godinama i djecu i odrasle veseli te potiče na umjetnički rad, što uvelike doprinosi afirmaciji bajkopisanja na našim prostorima ali i animaciji najmlađih literarnih i likovnih talenata. Zasigurno će i najnovija FEDU-ova zbirka ponajboljih bajki pobuditi veliko zanimanje čitatelja te neke i nadahnuti da sebe i druge obogate čarolijom stvaranja bajki koje će biti dio novih FEDU-ovih potraga za najljepšim bajkovitim pričama i/ili naći svoje mjesto u nekom drugom vrijednom umjetničkom projektu.
Lidija Pavlović-Grgić, članica FEDU-ovog žirija za izbor najbolje bajke
Nagrađene i izabrane bajke sa četvrtog konkursa/ natječaja za najljepšu bajku
Festivala dječije umjetnosti 2019.
VILENJAKOVO PERO 4 – Šarena planeta
Putovanje sa maštom
Draga djeco, i vi odrasli, pred vama je četvrti godišnjak „Vilenjakovo pero“. Vrijeme uistinu brzo prolazi, pa je i naš Festival dječije umjetnosti FEDU isto tako brzo napunio pet godina. Narastao je on a narasli smo s njim i mi, radujemo malene i one malo veće, radujemo i najstarije. Ništa čudno, bez obzira na broj godina koje nosimo svi ostajemo zauvijek djeca. A sada malo da se pohvalimo: Kroz Udruženje Fani i njegovo čedo FEDU, prošlo je za ovih pet godina preko 250 glumaca u 50 predstava, pjevalo nam je preko 300 djece, crtalo i slikalo 400 mladih umjetnika, na k o n k u r s za najbolju neobjavljenu bajku stiglo je 720 bajki. Objavili smo četiri ovakva godišnjaka – ilustrirana zbornika sa izabranim i nagrađenim radovima afirmiranih pisaca kao i mladih i nadarenih učenika koji su budućnost naše književnosti. Festival je prepoznao mnoge mlade talente, te ih odlučio pomagati i na godišnjem nivou kako bi se dokazali i našli svoje mjesto među priznatim umjetnicima. FEDU je producirao i tri predstave po tekstovima sa festivala; „Bajka u bajci“ u koprodukciji sa BNP Zenica, “Čudovište iz pozorišta i lutkarova djeca“ u suradnji sa Narodnim pozorištem Sarajevo i „Lakonoga u čarobnoj šumi“ sa Bosanskim kulturnim centrom Sarajevo. Otkrit ćemo vam sada i jednu malu tajnu: Ove godine pripremamo mjuzikl „Aladin“ u kooprodukciji sa Centrom za kulturu Kakanj. Bit će to prava poslastica za bajkoljupce, koji će ga moći pogledati na otvaranju 6. FEDU. Snimili smo i hit pjesmu za pobjednicu našeg muzičkog takmičenja Lamiju Šašivarević na engleskom jeziku, organizirali smo izložbu mladih slikara u Brusa bezistanu, osmislili i realizirali pedeset radionica na kojima su gostovali poznati književnici, likovni umjetnici, glumci i muzičari: Jagoda Iličić, Mirsad Bećirbašić, Lidija Pavlović-Grgić, Šefik Daupović, Marija Fekete-Salivan, Muhidin Šarić, Almir-Aka Hukelić, Nedim Sofić, Amir Kazić Leo, Alma Ferović-Fazlić, Negra Čićić, Armin Omerović, Alma Medić, Midhat Kapetanović, Maida Bičakčić, Šejla Pita-Uzunović, Lidija Sejdinović, Fikreta Nazifović, Amira Zubčević, Mona Muratović, Ileš Bečei, Amina Begović, Zulejha Kečo, Filip Radovanović i Andrea Aković. Izašli smo dan prije festivala na ulice glavnog grada i najavili 5. Festival dječije umjetnosti povorkom kroz grad. Animatori, štulaši, klovnovi, plesači, glumci i mnogobrojna djeca podijelili su sa sugrađanima radost festivala. U velikom atriju Bosanskog kulturnog centra slikalo se, igralo na velikoj tabli „Čovječe, ne ljuti se“, održavali se mini koncerti, bila je tu i prodavnica snova. U galeriji Centra smjestio se čarobni grad sa malim bazarom i začudnom šumom. Veliki broj umjetnika se pobrinuo da se šareni cvjetovi spuštaju sa plafona, da se hoda po klavirskim tipkama, da se cijelo odjeljenje učenika kreće zidom zahvaljujući magiji i da iz čarobnog drveća izlaze ptice. Veliki balon bio je spreman za let u avanturu. Mini lutkarske predstave, mozgalica-radionica, recitacije, kreativni centar za mlade umjetnike i istraživače i još puno sadržaja preplavili su festivalski centar od 03. do 07. maja, a čekat će vas u istom terminu i idućeg festivala. Književni karavan se radovao djeci i djeca njima u Brezi, Kaknju, Kraljevoj Sutjesci, Tuzli i Sarajevu. Obećali smo da se iduće godine vidimo u Mostaru, Goraždu, Visokom, Zenici i Ilijašu. Obećanje je dug i mi ćemo ga ispuniti. Festival je u svojih prvih pet godina posjetilo oko 30.000 djece, i to potpuno besplatno. I u Regiji su nas prepoznali kao odličan internacionalni umjetnički i takmičarski događaj kojem su otvoreni pozivi u Hrvatsku i Crnu Goru. Dodijelili smo nagrade za djecu i odrasle, ispratili goste i pozvali ih da nam opet dođu, zasukali rukave i krenuli u pripremu šestog po redu FEDU festivala. Pred vama su ove lijepo ilustrirane stranice knjige koje su ispisali mladi i malo stariji bajkopisci, pripremite se i zavolite lijepu riječ ako do sada niste. Uživajte u slovu i slici, i vidimo se na Festivalu dječije umjetnosti od 03.05. do 07.05.2020.
Hajde da Fedujemo,
Pozdravljam vas do narednog broja,
Vaš Fahrudin Kučuk
Nagrađene i izabrane bajke sa trećeg konkursa/ natječaja za najljepšu bajku
Festivala dječije umjetnosti 2018.
VILENJAKOVO PERO 3 – Mjesečeva pričaonica
Draga djeco, i vi odrasli, evo nas u četvrtoj godini festivala FEDU (Festivala dječije umjetnosti), najboljeg festivala za djecu, o djeci i s djecom, u regionu.
Obećanja koja smo vam dali kada smo krenuli s prvim festivalom, ispunjavamo jedno po jedno, i želimo da ste uz nas. Vama, najdražim čitačima, slikarima, piscima, pjevačima, glumcima, vama se obraćamo i želimo da rastete u svijetu punom sunca i mašte.
Na ovom našem festivalu se igra, uči, pjeva, vaja, glumi i slika, jer nam je želja da dokažete i pokažete svu svoju ljubav i dar prema raznim umjetnostima, da se takmičite i osvajate lijepe nagrade.
Knjiga koja je pred vama dokaz je kako želje mogu postati stvarnost i biti ispunjene samo ako svoju želju iznesete i pokažete svojim talentom i radom da ništa nije nedostižno.
Mnoga su djeca poželjela da nam ispričaju najljepše bajke, i njihove su se priče našle među koricama ove knjige. U njoj je i prvonagrađeni rad djevojčice Amine Arifović koja je pobijedila na festivalskom konkursu za najbolju bajku.
Želimo da jednog dana postanete veliki umjetnici, ali nadasve sretni ljudi, i da uživate u radosti življenja kreirajući bolji život za sebe i generacije koje dolaze.
Na 4. FEDU koji je održan od 3. do 7. maja došli su nam prijatelji iz Zagreba, Mostara, Novog Sada, Kragujevca, Osijeka, Rume i Niša, i odigrali su čarobne predstave koje su nas ostavile bez daha.
IMA LI DEDA ODELO (Novi Sad), PRINCEZIN ROĐENDAN (Kragujevac), ALISA U ZEMLJI ČUDA (Niš), PUNIM JEDRIMA (Mostar), ALADIN I ČAROBNA LAMPA (Zagreb), CRVENKAPICA (Vinkovci), MAŠTA I MIM (Ruma), LAKONOGA U ČAROBNOJ ŠUMI (Sarajevo) i DEVETA OVČICA (Osijek).
Nagrada za najbolju neobjavljenu bajku pripala je književnici Tatjani Pokrajac-Papucci iz Rovinja, Hrvatska.
Nagrađeni su učenici bh. osnovnih škola za svoje likovne radove a izložba je predstavljena u Brusa bezistanu, depandansu Muzeja Sarajeva.
Takmičenje za najbolji pop/rock vokal pokazao je da imamo talente kao nigdje drugdje i da ih trebamo motivirati za dalje.
Otkrit ćemo vam jednu tajnu: Pobjednica ovog takmičenja Lamija Šašivarević ovih dana snima pjesmu na engleskom jeziku, i to je nagrada od festivala FEDU.
Još malo strpljenja i pred nama je peti festival, nadamo se da ćemo ove godine ponuditi još mnogo novih sadržaja i obradovati vas, draga djeco.
Za kraj, iako nikad nije kraj kad ste vi u pitanju, da malo ispreturamo ovo gore napisano i poigramo se sa jednim pismom upućenog vama.
Festival: Draga djeco pozivamo vas na festival FEDU, vaš najdraži festival. Sva čudesa i čarolije tamo će vas čekati od 3. do 7. maja 2019.
Festival: Kad su javili Alisi u zemlji čuda da se spremi za Princezin rođendan, upitala je: – Imam dedu da povedem i njega? Dobila je odgovor s pitanjem: Ima li deda odelo? Dalek ti je put do festivala FEDU, bit će naporno i opasno proći kroz sve čarobne šume. Alisa uporna i spremna na iznenađenje odgovori: Imam ja prijateljicu Lakonogu u čarobnoj šumi, ona će mi pomoći da krenem pravim putem.
– Na putu će te dočekati mrak, u mraku sve postaje drugačije.
– Ha, ha, ha pa to je najmanji problem pozvat ću Aladina da mi svojom čarobnom lam- pom osvijetli put.
– Pazi, pazi, Alisa ima rješenje za sve probleme. Kako da pređeš sva mora, rijeke i planine i stigneš na festival FEDU?
Alisa se malo zamisli i zažmuri na jedno oko. – Moja mašta može svašta, zaplovit ću Punim jedrima sa Maštom i Mimom i Devetom ovčicom, i ponijet ću darove u korpi baš kao da sam Crvenkapica.
Sve vas, draga djeco, pozdravljamo i želimo dobro zdravlje, sretno djetinjstvo i puno dobrih ocjena. Bez znanja i škole sve umjetnosti će da vas manje vole.
Dohvatite svoje snove, ispišite najljepše rime, nacrtajte najljepši svijet i pjevajte pjesmu nalik onoj ptičijoj u čarobnoj šumi.
Kad dođe noć, ona je tu da se dan odmori. Žuti Mjesec kad se sa svjetlošću javi, a ti, mili dječače i snena djevojčice, uzmi knjigu i čitaj, za knjigu je uvijek trenutak pravi.
Neka bude pravi i za Mjesečevu pričaonicu.
Nagrađene i izabrane bajke sa drugog konkursa/ natječaja za
najljepšu bajku Festivala dječije umjetnosti 2017.
NAŠA BAJKA ZA SRETNIJE I LJEPŠE DJETINJSTVO
Draga djeco,
evo nas ponovo, rastemo zajedno sa vama, našim najmilijim i najbitnijim čitačima, gledačima, igračima, piscima, sviračima, pjevačima, plesačima, crtačima…
Družili smo se četiri dana na 3. Festivalu dječije umjetnosti, plesali, glumili, pjevali i slikali, bili smo veliki kao najvisočija planina, ona koja svojim vrhom dotiče oblake. Baš tako, oblake koji nam donose kišu radosti, oblake koji nam sakriju sunce da se malo rashladimo i prepustimo djetinjstvu. Ehhh, djetinjstvo, kako je to velika i važna riječ, preko nje se ne može tek tako preći.
Došli su nam gosti sa čarolijom teatra iz Novog Sada,Vinkovaca, Mostara, Zagreba, Kragujevca, a dočekali su ih koleg
e iz Sarajeva. Obećali su jedni drugima da neće nikad odrasti i da će uvijek ostati djeca.
Tako se i dogodilo, igrali su kako to samo djeca mogu, družili su se govoreći najljepše stihove mekane poput najmekanijeg jastuka ili plišane pahulje koju donosi zimska noć.
Najbolju bajku sa prošlog festivala „Bajka o bajci“ autora Fuada Tabaka, uprizorili smo kao predstavu u koprodukciji sa Bosanskim narodnim pozorištem Zenica i svidjela vam se jako.
Na konkurs za najljepšu neobjavljenu bajku pristiglo je stotinjak radova
bosanskohercegovačkih autora. Žiri u sastavu: Lidija Pavlović-Grgić, Šefik Fiko Daupović i Mirsad Bećirbašić predsjednik, imali su težak i odgovoran zadatak. Izabrati najbolju, naći u u njoj sve što treba da sadrži jedna bajka a da ponudi ipak nešto novo, suvremeno i magično.
Odlučeno je da nagradu Planeta bajki ide u ruke književnici Mariji Feketa Sulivan za bajku pod naslovom „Mali klikeraši“, koja boji najljepšim bojama dječiji svijet. Čestitamo, zasluženo.
Marijina priča se uveliko sprema da zakorači na daske koje život znače, tako što će se njeni „Klikeraši“ razigrati pod punim svjetlima velike scene. Draga djeco, vrlo brzo vas očekuje najslađi slatkiš od predstave koji ćete, obećavamo vam, voljeti gledati.
Na konkurs za najbolju bajku javili su se i učenici osnovnih škola; nadareni, razigrani i jako uspješni u pisanju bajki nisu nimalo zaostajali za dokazanim piscima. Bravo za našu talentiranu djecu, budućnost koja obećava a za koju trebamo učiniti sve da ispune svoje želje i naša očekivanja.
Još samo da vas obavijestimo da je raspisan konkurs za 2018. u oblasti književnosti, teatra, muzike i likovne umjetnosti.
Dobro nam došli na Festival bajke, umjetnosti, kreacije. Dobro nam došli na 4. Festival dječije umjetnosti u Sarajevu koji će se održati od 3. do 7. maja 2018. godine.
Kroz konkurse, prijave, selekciju, odluke i organizaciju vodit će vas poznati umjetnici, književni, dramski i muzički znalci: mr. Alma Ferović-Fazlić, Armin Omerović, Mirsad Bećirbašić i Sanela Husić-Musabašić.
A sada otvorite ovu knjigu. Pred vama su stranice najboljih bajki koje su nastale na 3. Festivalu dječije umjetnosti FEDU Sarajevo. Uronite u svijet čarolije koji je i za djecu i za odrasle, i za stare i za mlade, i za one koji sanjaju ali i za one koji ispunjavaju svoje snove.
Čitajte i snujte!
Prvonagrađenu bajku Marije Fekete-Sullivan MALI KLIKERAŠI možete pročitati OVDJE.
Nagrađene i izabrane bajke sa prvog konkursa/ natječaja za najljepšu bajku
Festivala dječije umjetnosti 2016.
FESTIVAL NADE U LJEPŠI SVIJET
Prvi internacionalni festival dječijeumjetnosti (FEDU) održan od 02. – 08.05. 2016.g. pokazao je koliko je ovakav festival potreban našoj metropoli. Svojom koncepcijom i kvalitetom pobrao je brojne pohvale i djece i roditelja i pedagoga.
Multimedijalnost festivalskih sadržaja činili su programi iz oblasti teatra, muzičkog stvaralaštva, književnosti, raznovrsne kreativne radionice. U svim segmentima Festival je okupio najuglednija imena iz Regije. Programi su bili besplatni.
U oblasti književnosti, raspisan je konkurs /natječaj za izbor najljepše bajke.
Na konkurs/ natječaj su pristigle trideset dvije bajke. Raduje podatak da su uzeli učešća ne samo pisci koji su već afirmirani i u školskim programima, nego i niz novih mena.
Žiri u sastavu Lidija Pavlović Grgić, Fiko Daupović i Mirsad Bećirbašić, predsjednik, donio je odluke o nagradama jednoglasno.
Nagrađeni radovi, svojstveno bajci, podsjećaju, zagovaraju, u novom sjaju proklamiraju univerzalne humane vijednosti:
– jedinstvo čovjeka i prirode,
– ljubav,
– domišljatost, požrtvovanje, plemenitost.
Treću nagradu podijelili su autori Almir Zalhić za bajku „Svako ima svog anđela“ i autorica Emina Đelilović za bajku “Bajka o dječaku Adiju i računaru“
U Zalihićevoj priči obasjava nas saznanje da nikada nismo sami, da svako od nas ima svoga anđela čuvara koji će nas odvesti do zagrljaja, do nježnosti i bliskosti. Glavi junak autorice Đelilović budi se preobražen u računar da bi tek u tom obliku otkrio ljepote prirode i svijeta koji ga okružuje.
Drugu nagradu dobila je autorica Ljubica Ostojić za bajku“ Bajka o ljubavi“. Ljubav je najčarobnije čudo. Zaljubljeni se osjećao kao princ,voljena kao vila. Ali, do uzvraćene ljubavi se dolazi savladavanjem prepreka. Ljubavi, kao i ruži, treba vremena da procvjeta. Jedino je ljubav jača od vremena.
Prvu nagradu dobio je Fuad Tabak za bajku „Bajka o bajci“. Ona je nadahnto inovirala znane motive u autentičnom sižeu koji potvrđuje koliko smo i samo likovi iz bajki. Univerzalne vrijednosti u „Bajci o bajci“ uvjerava da je realnost bajkovita kada smo odrazi humanog, planetarnog jedinstva .
Na konkurs/ natječaj javili su se i brojni učenici. Posebnu nagradu dobila je Anja Torbarac, učenica IV razreda Osnovne škole „Sveti Franjo“ iz Tuzle.
U tribinama posvećenim bajci, učestvovali su Dejan Aleksić (Srbija), Draško Došlo (Crna Gora), Ibrahim Kajan, Jagoda Iličić, Marija Fekete Sulivan (BiH).
Dok je pisane riječi, dok je čovjeka, pisat će se i trajat će bajke. FEDU je podsticaj da se kroz bajku osavremene težnje, čežnje, mogućnosti boljeg, pravednijeg i ljepšeg svijeta, kao i podsticaj kontinuitetu tog žanra u našoj književnosti.
Prvonagrađenu bajku Fuada Tabaka BAJKA O BAJCI možete pročitati OVDJE.
Fahrudin Kučuk
Predvečerje u velikoj i mračnoj šumi dolazilo je sa hukom sove hu-hu, hu-hu, koja je najavljivala da je vrijeme povratka kući svih onih koji su se tu zatekli. Začu se utom i klepet krila, meko udaranje šapa od zemlju prekrivenu lišćem, kreket žaba iz obližnje bare dok su zabrinute majke pozivale svoju radoznalu djecu da se vrate prije mraka.
Tamo gdje se šuma sretala sa velikom i strmom liticom preko koje je padao ogroman slap vode, tamo se nije čuo huk sove ni poziv da se pođe kući prije mraka. Još maloprije su visoki svjetlosni snopovi obasjavali veliki slap sa hiljadama zvjezdica.
– Oooooo, kakva ljepota, kakvo uživanje za moje divne oči – javi se mlada stonoga. Tupkala je svojim nogicama u ritmu šuma vode koja se obrušavala sa litice.
Ššššssss, ššššsss, šššsss, šššsss… Stonoga nije čula poziv, nije čula od ljepote i huka vode. Mrak je u trenutku prekrio slap, veliku liticu i mladu stonogu.
Sada se huk vode činio strašnim, kao neko čudovište koje prijeti iz duboke tame. Stonoga se strese od neke nelagode a njene nogice zastaše u plesu. Začas se umiri i pokuša da se pribere i razmisli šta će i kuda sada u ovom mraku.
Noć u šumi donosi uvijek neke manje lijepe zvukove, sve je nekako tajnovito i skrovito, od svakud vreba opasnost koja se sluti. Probude se životinje koje se samo noću hrane tragajući za svojim plijenom, začu se pisak slijepog miša – skviiii, mumljanje medvjeda – mmmmaaauuuu, hod lisice koja se brzo kreće kroz rastinje, huk sove koja se priprema u lov. Izmiješani zvukovi postali su jeziva melodija koja je dopirala iz šume. Sad je stonoga čula svaki zvuk i drhtala je očekujući kad će planuti nečije oči blizu nje i ona postati nečijim zalogajem. Pogleda u nebo tražeći mjesečev sjaj.
– Mjeseče, prijatelju moj, osvjetli mi put do moje kuće, osvijetli kad te molim. Časna riječ mene Lakonoge, kćeri majstora za cipele Potpetića, koji svima u šumi pravi cipele, povedi me do kuće i uvijek ću te slušati. Mjesec je šutio skriven iza oblaka. Čuo je on poziv Lakonoge stonoge ali sad nije imao vremena da joj udovolji molbi. Više za sebe reče: – Ehhh, pa gdje bih ja stigao kad bi tako svoju svjetlost trošio, čuj zalutala pa se ne zna vratiti kući? Cccccccc, šta rade ti roditelji kad se ne brinu o svojoj djeci!- grdio je Mjesec pravdajući se sam sebi što na spusti svjetlost na Lakonogu.- Maa, odoh ja da se na drugoj strani planete sklonim Suncu, a onda kad se vratim obasjat ću put stonogi. Još samo malo virnu i ode. Lakonoga se obradova kad se na trenutak pojavi svjetlost i nasmiješi se od sreće: – Mjeseče, moj prijatelju, hva…- nije uspjela do kraja izreći zahvalnost kad svjetlost utrnu. – Jaooo, jao, evo ga opet mrak. Možda je to neki znak! I od straha poče pjevati.
Kad si sam negdje u šumi i mraku
Ne boj se, kreni hrabro, samo pravo
Srce nek kuca kao u najvećeg junaka
Nema ovdje da te traži stara ćora-baka
Ja sam jaka, ja sam jaka, ja sam jaka
Ako te neka zvijer smatra zalogajem
Ti joj pruži ruku i traži je za prijatelja
Upitaj koji je danas dan, da nije možda nedjelja
Ima da se svaka zvijer izvali od smijeha
Smijeh je najveći prijatelj za svakog
Reci, baš te za prijatelja hoću takvog
Srce nek kuca kao u najvećeg junaka
Ja, sam jaka, ja sam jaka, ja sam jaka
Zamuckujući završi pjedsmicu okrečući se u mraku oko sebe. Znala je da se ni noga ispred oka ne vidi ali je jednostavno morala nešto da radi.
Desno od nje sjevnuše u totalnom mraku dva oka žućkasta, samo na kratko, preklopiše se i nasta opet tama. U slijedećem trenu opet zasijaše. Lisica stara varalica vidje mladu stonogu jedru i slasnu i obliznu se. – Jojjj, jojjj, koji slatki malešni zalogajčić, taman kao predjelo za kasnije kakvu slasnu kokoš.
– Uhuuuu, stonogice uhuuu, to sam ja lija Dalija, prijatelj sam ti da znaš. Evo me kako ti mekim korakom stižem, sve sam ti bliže, ne boj se neću ti ništa. Ova teta bi samo nešto da te pita. Žućkaste oči su se sve više uvećavale kako su se primicale Lakonogoj. U strahu su velike oči zaista, pa se stonogi učini da su lijine oči velike kao najveća planina.
– Molim vas gospođo Dalija!, srce mi nešto zavija, jako se plašim da vam ne postanem zalogajem malim.
– Ne, ma ne, ludice moja mala, ja sam tvoja prijateljica, hoću da ti pomognem da se vratiš kući. Roditelji tvoji se jako brinu, kakva bih im ja prijateljica bila kad ne bih pomogla. Hoću da sam dobra vila, hahahaha – zasmija se lukavo lija Dalija.
Na te riječi sa stonoge svaka briga spade.
– Sad me ništa za prijateljstvo ne priječi, primaće se Daliji do njena nosa, ova je onjuši i mazno jezikom obliza brke. Lakonoga je dodirnu sa dvije tri noge po nosu kao znak prijateljstva. To liju zaškaklja pa kihnu: aaa, hhhaa.apćihaaaa, prolomi se šumom. Kako jako kihnu i stabla se stresoše i pokoji list spade na tlo. A naša Lakonoga otpuhana jako nađe se u šupljem drvetu obasjanom treperavom žutom svjetlošću. Pade na meku paučinu i svidi joj se to jako, osjeti kao da je na nekoj ljuljašci. – Uhhhh, dobro je nisam izgubila ni jedan par cipela, kako je ovdje samo meko i udobno, reče naglas. Potom htjede da zakoraći ali ni makac, nešto je držalo poput najjačeg lijepka. Svih stotinu nogu se zaljepilo za udobnu ljuljašku kako je u prvom momentu pomislila Lakonoga. Kako se nije mogla pokrenuti pogleda pravo prema treperavoj svjetlosti i začudi se prizoru kojeg ugleda.
Za stolom ispod nje sjedili su; mrav, skakavac, cvrčak i pauk, sjedili su i pričali. Stonoga začu kako mrav reče;
Ja se ne sjećam za svog malenog života da ona lukava Dalija ovako kija!
Skakavac dobaci: Nek se našao neko da i nju prevari!
A cvrčak će upitati: Oprostite, o čemu vi to, šta je ove večeri tema!?
Dok pauk dobaci: Vidi šta se desi kad za stolom istim sa mogućom hranom sjediš!
Skakavac nastavi: Ma, hajde prijatelju, to su zaboravljene stvari, znaš nas od djetinjstva, a ti bi da nas jedeš!
– Heee, heee nikad se ne zna. Ako jako ogladnim ima hranu iz frižidera da vadim! – upozori pauk.
Cvrčak se osvrnu: Kao da je neko spomenuo mačka, da ti pauče ne znaš da predeš, i ko će to da gradi branu?
Skakavac: Tako mi mog najdužeg skoka ti cvrle ne znaš ni u stanu šta imaš. Ne čuješ dobro od muzike silne koju praviš, stalno riječi mašiš!
Lakonoga shvati kako se ovdje o velikim prijateljima radi pa odluči da se javi: – Evo mene gore u ljuljašci, pauče mili. Da me spustite dole da li biste dobri bili?
Pauk domaćin i svi njegovi gosti pogledaše u zrak. – Vidi, imamo nezvanog gosta !- zaškripa strašnim glasom pauk. – Koji te vjetar meni kao hranu ovdje dovede? – pa se krenu polako penjati mrežom.
Cvrčak , mrav i skakavac isti tren na noge skočiše. – Ne, ne prijatelju stari, novo prijateljstvo ne kvari, ni slučajno. Zar ne znaš da joj je otac vrsni obučar Potpetić i da si naručio cipele nove za svojih šest nogu? Pauk odmah stade.
– Hitno ću morati kod očnog ljekara ići kad ne vidim da kćerka na oca mnogo sliči. Ništa se ti ne brini, stonogice mlada, idem gore da ti nožice mile izvadim iz moje zamke.
Brzo oslobodi Lakonogu i spusti je svilenom niti. Mlada stonoga ispriča sve šta joj se desi, kako je zaljubljeno gledala u slap i njegovu vodu i kako je pao mrak i kako je u njemu prepoznala samo halapljive žute lisičije oči. Kako je pozdravljajući liju Daliju nogama takla njen nos i kako je ona kihnula a ona Lakonoga nošena jakim zrakom našla se u paukovoj ljuljaški, odnosno njegovoj besprijekorno napravljenoj zamci.
Ispriča kako još ima problema jer joj se roditelji sigurno brinu i kako je zabrinuta jer ne zna da li će zbog neposluha dobiti novu matursku haljinu. Raspričala se kao nikad do tada jer joj se razvezao jezik kad je popustio strah. Ona bi do zore pričala da se sa vana ispred drveta Dalija ne javi.
Uhvatit ću ja tebe debela stonogo, pojest ću te prije nego odeš na maturski bal. A vama starim šumskim prepredenjacima obećavam nemirne dane. I vas ću smazati pa makar dobila mravlju kiselinu! Taman mi i skakavac skakao po stomaku, nek sve grmi od muzike cvrčka a ti, pauče, ispleti koliko hoćeš svojih mreža ali to sve u mom stomaku. Haaa, haaa, haaa, čekajte samo dok vas ja dohvatim!, čulo se njeno grebanje po kori drveta u kojem su bili.
Niko od njih ni glasa da pusti, svako misli kako da svoju glavu spasi. Ubrzo se dosjeti Lakonoga pa svoj plan šapatom na uho svakom reče. Prisutni se odobrovoljiše i osmijehom joj potvrdiše da se slažu.
Dok se lija oko drveta šulja virnu Mjesec iza oblaka. Pozna kumu staru i njenu namjeru kvarnu. I kao da je u dosluhu sa njima iz drveta zasja punim sjajom, planu livada kao da Sunce sija.
- Evo meni svjetla da vas bolje vidim! Izađite brzo ću vas pojesti dok ste još pri svijesti, repom vrti lija i nosom oko drveta njuši.
Kad ispred nje skakavac skoči, brzo je pogleda u oči: – Ako si brza kao što se priča stići ćeš me lako. Trka potraja, lija taman šapom mahne da mu krila takne a skakavac opet skoči, ljuta kao nikad prije shvati da joj se cvrčak sa drveta smije.
– Haaaa, haaa, haaaaaa, vidi lovca bez lonca! Hranu bi da jedeš a ni vatru nemaš – skoći joj tačno ispred nosa i u paukovu mrežu pade. Obradovana što na istom mjestu u paukovoj mreži vidii mrava, cvrčka, skakavca, pauka i stonogu zajedno, to je od radosti velike obori s nogu.
– Dolijali ste moji zalogajčići mali, pokazat ću kako se od vas ukusno jelo pravi! Zaleti se lukava lija pravo u paukovu mrežu. Osjeti ali kasno kako se paukove niti oko njenog tijela stežu.
– Često se desi kad si lovac i lovinu goniš da se uloge zamjene pa i sam postaneš lovinom. Lijo Dalijo, ja sam pauk koji na ovom drvetu od rođenja učvršćuje mrežu. Sad se u mreži dobro ohladi tako je to kad drugom o glavi radiš. Lakonoga pozva mrava, pauka, cvrčka i skakavca da se uhvate u kolo i proslave svoju pobjedu. Igrali su sve do jutra prepričavajući kako su izigrali lukavu lisicu. Cijela je šuma saznala za njihov podvig, a majstor Potpetić je, kad je čuo kroz šta je sve prošla njegova miljenica, oprostio svojoj kćerci neposluh. Potom obeća svim stanovnicima šume kako će im napraviri po jedan par cipela besplatno.
Od tada se prijateljstvo cijeni kao najveće bogatstvo. U šumi čarolije i danas odjekuje kuckanje cipela koje nose sve životinje. E, da, da ne zaboravimo, kako su počeli nositi cipele sve je manje onih koji se prehlade.
Cipela glavu čuva – odjekuje čitava šuma.