Dječja predstava “Divlji labudovi” iz PPP Puls Lazarevac povezuje različite lutkarske tehnike sa slikovitim scenskim rješenjima čime pokazuje kako se Andersonov klasik dječje književnosti može pretvoriti u scensku, na momente apstraktnu slikovnicu u stilu teatarskog reformatora Antonina Artauda.
U jednom kraljevstvu živi monarh sa svojom kćerkom Elizom i jedanaest sinova. Jednog dana kralj odluči da se ponovo oženi, ali njegov izbor pada na zlu kraljicu koja se ubrzo ispostavi kao vještica. Magičnom čarolijom ona pretvara prinčeve u labudove i jedino Eliza može odoljeti čaroliji zahvaljujući svom čistom srcu. Ona pobjegne od svoje zle maćehe i braću odvode u daleku zemlju gdje je sigurna od kraljice. Od dobre vile saznaje kako ih može osloboditi od kletve i ponovo pretvoriti u labudove: treba da skuplja koprive na grobljima i od njih plete košulje za svoju braću. Međutim, ona mora obećati da neće progovoriti ni jednu riječi dok se zadatak ne završi; inače bi njena braća umrla.
Aleksandar Pejaković, koji potpisuje i režiju i adaptaciju Andersenove bajke, odlučio se za opširnu redukciju teksta koji nije predstavljen govorom – ili tačnije: riječima našeg jezika – već slikama, muzikom i drugim zvučnim efektima, što se s obzirom na sudbinu šutljive junakinje Elize ispostavi kao mudri redateljski odabir. Zapravo, bajka je postavljena kao igra u igri, kako Pejaković smjesti priču u kameno doba. Nakon otkrića vatre, jedno pleme čuje zvuk letećeg aviona. Onda, iz vedrog neba se spusti karton u kojim se nalaze jedanaest pamučnih lutaka – jedna za svakog brata iz Andersenove bajke. Kada se članovi plema počinju igrati sa lutkama, igra u igri počinje.
Jedna od zanimljivosti predstave “Divlji labudovi” jeste kombinacija raznih lutkarskih tehnika. Od pozorišta predmeta preko principa javajke i pamučnih lutaka do takozvanog “guzovoza”, animatorice i animatori prenose čaroliju Andersenove bajke na raznovrsne načine. Kroz mijenjanje tehnika – svaka transformacija se vidljivo odvija na sceni pred očima publike – stvara se dojam otuđenosti koji pokreće moć mašte. Tako, jedna scena teče vidljivo ali istovremeno magično u drugu.
Sposobnost transformacije, po Artaudu jedna od glavnih snaga pozorišne umjetnosti općenito, uzdiže asocijativnost predstave u kojoj igraju: Jelena Cvijetić, Ana Ćuk, Maja Jovanović Spasojević, Eva Voštinić, Aleksandar Trmčić, Darko Bjeković, Uglješa Spasojević, Lazar Maksić, Boba Stojimirović, Danilo Petrović, Pero Bjeković, Irina Mitrović.
Scenografija Nevene Šurlan briljira na visokom nivou kako sa jednostavnim drvenim okvirima pruži igralište raznih mogućnosti. Slično, Sonja Kotorčević svojom kostimografijom stvara čitljive reference na daleke svjetove koje su prikazane u ovom komadu; kao što su kameno doba, čarobne šume i kraljevstva. Darko Đekić je fingirao kao korepetitor i vokalni pedagog. Njegov umjetnički doprinos obilježen je uspjehom zvučne kulise koja stvara ambijentalni osjećaj meditativnosti. Općenito, kaku su replike svedene na minimum, zvuk postaje važno narativno sredstvo.
Po riječima autora, predstava postavlja pitanje da li su muškarci – braća, sinovi, muževi uzvratili sestrama, kćerkama, suprugama i majkama tu ljubav koja se pokazuje kroz nesebičnu žrtvu? Želja je da mladi ljudi kroz ovu predstavu potaknu propitivanje vlastitih stavova i emocija na ovu temu. “Divlji labudovi” PPP Puls Lazarevac prikazuje neobičnu adaptaciju poznate bajke koja prije svega briljira svojom atmosferičnošću.
Ukoliko je zanimljiv koncept, njegova realizacija nije do kraja uspjela. Usprkos maštovitosti s kojom je režirana predstava, u određenim scenama fali preciznosti izvedbe. Na primjer, nije shvatljivo zašto je glavna junakinja Eliza predstavljena glumicom, te lutkom. Isto vrijedi za pojavu dobre vile: glumica stoji sa strane i govori u mikrofon kao da je glas iz off-a – jedna od rijetkih scena u kojima se koristi dramski tekst – ali se tek nekoliko trenutaka kasnije pojavljuju animatori sa lutkom dobre vile. Također, kroz opširnu apstrakciju bajke, adaptacija izostavlja ili preskače određene elemente Andersenove bajke, s tim da stvara zbunjenost s obzirom da je predstava namijenjena djeci u uzrastu od 8+ godina.
Berina Mušanović